Više od dva stoljeća Katoličko je groblje u Čepinu dom mnogobrojnih Čepinaca, a isto tako i djela vlastelinstva, plemstva i svećenstva.  Groblja su mjesta sjećanja i osjećaja na kojima mnogi pronalaze mir posjećujući one koji su ih napustili, kako bi ustvari pomoću zajedničke prošlosti proživjeli vlastito viđenje vječnosti.

Čepinska Župa, tako u svojoj arhivi posjeduje restauriranu matičnu knjigu rođenih od 1850-1851. godine, matičnu knjigu umrlih od 1850.-1851. godine, te matičnu knjigu vjenčanih od 1850.-1851. godine. Matična knjiga rođenih, umrlih i vjenčanih vodila se tada ručno na latinskom pismu, te je prilagođena potrebama tadašnjeg vremena. Prema matičnoj knjizi propisivalo se i samo mjesto ukopa, a koje je za većinu tadašnje novorođenčadi i žitelja Čepina bilo katoličko groblje u Čepinu, što potvrđuje Matična knjiga umrlih koja je propisivala i lokaciju samoga groblja, odnosno na latinskome „In Cemeterio Csepiniensi die 14 ª…“. Tako su u pisanom obliku ostali podaci o ukopima iz 1851. godine što je dokaz da je katoličko groblje već tada bilo kvalificirano kao groblje. Međutim, čepinsko katoličko groblje nije najstarije groblje u Čepinu, što dokazuje i nalazište „turskog groblja“ koje se nalazi u blizini naselja Ovčara, a koje datira iz 11. i 12. stoljeća.

Prednji, najstariji dio čepinskog katoličkog groblja se stoga ne može smatrati klasičnim komunalnim grobljem koje je rezultat promišljanja građanske klase, nego je ono groblje koje je krajem 18 stoljeća kreiralo plemstvo i svećenstvo. Rezultat toga jest i činjenica da se groblje smjestilo u crkvenom dvorištu. Dokaz o tome da je vlastelinstvo, plemstvo i svećenstvo imalo utjecaja na to propisuju i autori knjige „Čepinska sjećanja“ u poglavlju „Pokopani u župnoj crkvi Presvetog Trojstva“, te njezin autor tako piše:

„Prvi pokopan je Ljudevt, sin Antuna Adamovicha de Csepin s ljeve strane gdje je bila podignuta propovjedaonca.

Drugi je otac Stjepan Lipljanić, kapelan, čovjek vrlo povezan s Bogom, pokopan je ispod kora.

Treći je Ivan Kapistran Adamovich de Csepin, stjecatelj posjeda i utemeljitelj kapele, vrlo dostojan vječne uspomene, umro je 04. prosinca 1808. godine“[1]

Po uzoru na najljepše i najpoznatije hrvatsko groblje, odnosno varaždinsko groblje, koje je uvršteno u jedno od najljepših grobalja Europe u skorije vrijeme pokušat će se zaštiti kao spomenici kulturne baštine i pojedina grobna mjesta na katoličkom groblju u Čepinu, a koja između ostalog krase radovi poznatih kipara 18. stoljeća s ovoga prostora.  Da bi dobili savršen spoj spomeničke kulture i hortikulture, svake godine sadi se dodatan broj zimzelenog drveća, koje će svojedobno ovome groblju dati jednu novu dimenziju i jedinstvenost.

[1] Pavić Hrvoje, Šušak Marin, Čepinska sjećanja, Tiskara Holeš d.o.o., Čepin, 2008. godine, str.22.